ruj. 20, 2020
695 Pregledi
3 0

Izazov godine

Autor

Ozujak 2019-te godine…

Nekako slucajno gledajuci nesto na Facebooku-u naletio sam na sliku prekrasnog jezera u planinama.To je bio pocetak moje price o jezeru Garibaldi.To alpsko jezero tirkizne boje u Britanskoj Kolumbiji u Kanadi koje privlaci ljude iz cijeloga svijeta nalazi se 37 km sjeverno od Squamisha i 19 km juzno od Whistlera.Jezero se nalazi u zasticenom podrucju divljih zivotinja u provincijskom parku Garibaldi.Samo jezero se nalazi na 1484 metara nadmorske visine i maksimalna dubina mu je 258.7 metara.Okruzeno planinama i vulkanima nekako je tesko bilo reci ne ne zelim ici tamo.Plan je bio fizicki se spremiti za tako nesto i krenuti ali na moju zalost to se nije dogodilo i sezona za ici tamo u normalnim vremenskim uvijetima je prosla.Obecao sam sam sebi da cu otici to vidjeti sljedece godine i tu prava prica pocinje…

 

Rujan 2020-te godine… 

Nakon puno pjesacenja za jedan event o kojem cete citati uskoro osjetio sam da sam spreman za svoj osobni izazov.Za nekoga tko je malo se dobro popunio u zadnje vrijeme zvuci kao nemoguca misija ali 30.3 km i 1615 metara u visinu mozda je pravi nacin za okrenuti novu stranicu u zivotu.I tako je dosao taj dan 7.9.2020. i budnjenje u tri ujutro kako bi spremio sve sto mi treba i krenuo vozit 110 km do parkiralista koje je pocetna tocka.Zbog stanja sa koronom uvedene su dnevne propusnice koje su besplatne ali moze ih se dobiti samo od 6 ujutro za dan koji ti trebaju i sve se rijesava preko online aplikacije.Slusajuci druge koji su isli u danima prije mene shvatio sam da propusnice se nakon par minuta rasprodaju i da treba biti brz.To je i bio razlog za raniji polazak da uspijem doci tamo i u miru cekati da apliciram za propusnicu koju sam i dobio na svu srecu.

 

Neplanirani problemi…

Na samom pocetku oko 2.5 km pocela mi je trnuti desna noga.Tu sam vec ozbiljno razmisljao o povratku jer ipak ima jos puno kilometara za proci.Na kraju ipak nisam stao i nastavio sam laksim tempom sve dok nisam poceo osjecati bolove u predjelu kuka.Tu je sve krenulo nizbrdo jer bolovi su bili toliko jaki da sam morao stati svakih 200 metara na par minuta kako bi skupio snage za ici dalje.Taj srednji dio staze i nije bio tako tezak ali onda je dosao red na onaj zadnji i najvazniji uspon prema vrhu…

 

Tako blizu a tako daleko…

Pogledao sam prema vrhu i shvatio da ce u ovom stanju biti pravi izazov doci skroz do gore.Nekako sam krenuo prema gore i odmarao svakih 50 metara na toj cik cak super kamenitoj stazi.Desnu nogu vise nisam mogao dizati od bolova pa sam se rukama drzeci cvrsto stapove doslovno vukao gore.Staza je bila sve strmija i strmija a bolovi sve jaci i jaci i nekako nekontrolirano nakon pogleda prema gore suza je krenula jer sam shvatio da postoji mogucnost da nakon toliko borbe i boli necu uspijeti i da ce taj izazov ostati samo izazov.Znate onaj osjecaj kad zelite nesto svim srcem ali toliko ste umorni da jednostavno vise nema snage.To je bio taj trenutak kad sam pomislio sto cu ako se jos vise ozlijedim a imam bar 15 km do auta.I opet nekako odlucio nastaviti zrtvovati i ruke samo da svojim ocima vidim to plavetnilo.

 

Isplatilo se sve…

I doslo je vrijeme i za to ponosno slikanje na vrhu.Izazov uspijesno rijesen.Na slikama nema nikakvih filtera a uzivo izgleda jos bolje.Nazalost nisam bio predugo na vrhu jer zbog ozljede i toga da mi je trebalo vise vremena od planiranoga za doci do tu nisam imao toliko vremena za uzivanje.Ipak treba se vratiti natrag tako da se nakon malo odmora krenulo sa povratkom.Ako mislite da je lagano za ici natrag nizbrdo gadno se varate.U normalnim uvijetima bez ozljede nebi bilo tako tesko ali u mome slucaju to je bio opet novi izazov.Pokusavao sam stediti tu desnu nogu i u tome pokusavanju pocela je bol u lijevom koljenu jer je opterecenje bilo na toj nozi a staza ide dosta nizbrdo.Imao sam osjecaj da je nekako predugo to hodanje natrag i da nikad necu doci do auta ali jesam.Vjerujte mi na rijec noge sam u auto stavljao rukama ahahahah.I poslije svega toga i slobodnog dana kojeg sam morao uzet zbog umora i bolova ja vam kazem vrijedilo je svake sekunde.I opet bi sve ponovio za taj pogled i taj osjecaj nekakvog postignuca i ostvarenja zelje.Ima puno izazova u zivotu neki izazov si postavimo sami a neki izazov je samo dio zivota.Svaka osoba ima jako puno snage a da toga nije ni svijesna.Snaga se ne pokazuje misicima jer prava snaga nije tamo da je nebi otisao dalje od parkinga jer donedavno sam imao 120kg sto je za nekoga kao mene jako puno ali opet 20 kg je nestalo i malo lakse se dise.Prava snaga je u vama i da nekad ce nesto u zivotu biti tesko i predstaviti ce vam se kao izazov koji je tesko zamislivo da se moze proci ali vi to mozete.

Hvala svima na citanju i pisem ubrzo opet da saznate kako je proslo sve sa make a wish eventom.Do onda sve najbolje vam zelim i ostanite jaki 🙂

 

 

 

Ostavi komentar